Izbornik Michal Bílek izrazito je loše počeo svoj mandat na češkoj klupi. Najprije je pokušao uklopiti igrače u sustav 4-3-3, ali poraz od Azerbajdžana i neriješeni rezultat protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata bili su dovoljni da se uvjeri kako to neće ići.

Zatim se prebacio na formaciju 4-2-2-2 i tu se dao naslutiti tračak nade, pogotovo poslije rasturanja Latvije 4:1. No problem s tim sustavom bio je što momčad nije uspijevala odigrati cijelu utakmicu u visokom ritmu, a ofenzivni veznjaci Jaroslav Plašil (Bordeaux) i Tomáš Rosický (Arsenal) bili su usamljeni i izloženi između dvojice napadača i dvojice defenzivnih veznih. S obzirom na to da su bočni braniči bili u lošoj formi, Plašil i Rosický su morali konstantno pokrivati i bokove, a suparnici su za to vrijeme radili što ih je bilo volja u sredini.

Konačno, otprilike na pola kvalifikacijskog ciklusa, češki izbornik uveo je sustav 4-2-3-1, koji se pokazao najprimjerenijim za momčad. Rosický je sada na središnjem mjestu u trojcu ofenzivnih veznjaka, dok je Plašil povučen malo dublje i sada igra uz bok energičnom Petru Jiráčeku (Wolfsburg).

Priliku na bočnim pozicijama dobila su trojica igrača iz plzenjske Viktorije, kluba koji je u sezoni 2010/11. iznenađujuće osvojio češko prvenstvo, plijeneći pažnju atraktivnom igrom, a u protekloj sezoni imao je i solidan nastup u Europi (treće mjesto u skupini Lige prvaka poslije Barcelone i Milana, pa ispadanje iz Europa lige tek poslije produžetaka protiv Schalkea). To su Milan Petržela, Jan Rezek (prešao u Anorthosis) i Vaclav Pilař (prelazi u Wolfsburg poslije Eura). Pridružen im je i Theodor Gebre Selassie iz Libereca, koji je prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao prije manje od godinu dana, ali je u međuvremenu postao nezamjenjiv kao desni branič.

Glavna snaga momčadi trenutno je igra na brze protunapade preko bokova, dok je Rosický 'mozak' u sredini terena. No postoje i barem dva ozbiljna problema koje izbornik žarko želi riješiti.

Prvi je u obrambenoj liniji, gdje je Roman Hubnik (Hertha) najslabija karika. Zbog toga je lako moguće da će ga na poziciji središnjeg braniča zamijeniti Michal Kadlec, koji u Leverkusenu najčešće igra kao lijevi branič, ali je u reprezentativnim utakmicama pokazao da se na njega može računati i u sredini, kao partnera pouzdanom Tomášu Sivoku iz Bešiktaša. U tom bi slučaju lijevo igrao još jedan brzanac iz Viktorije Plzeň, David Limberský - ili možda Daniel Pudil, koji je prvi dio sezone odigrao u Genku, a drugi u talijanskoj Ceseni.

Drugi problem je napad. Milan Baroš nekoć je bio fantastični napadač (sjećate li se njegovih nastupa na Euru 2004?), ali danas mu je 30, igra u Galatasarayu i osjetno je izgubio na brzini. U reprezentaciji je zabio tek dva gola u posljednje dvije godine, ali za Bíleka je neupitni napadač broj 1. Zašto? Zato što nema nikoga boljeg.

O 22-godišnjemu Tomáš Necid već dugo se govori kao o jednom od najvećih čeških talenata, ali ove su ga sezone zakočile što ozljede, što nesklonost trenera u moskovskom CSKA-u i igrao je vrlo malo. Njegov vršnjak Tomáš Pekhart imao je solidnu sezonu u Nürnbergu, ali za reprezentaciju još nije zabio nijedan gol i tek se treba dokazati. Četvrta napadačka opcija je 30-godišnji David Lafata iz Jablonca, koji je u protekloj sezoni postigao čak 28 pogodaka u 31 nastupu za klub, ali nije klasa kakva je ovoj momčadi nužno potrebna.

Česi će se uzdati u Petra Čecha, nesumnjivo jednog od najboljih vratara na svijetu; pokušat će kontrolirati utakmice dobro uravnoteženim središnjim trokutom koji čine ultimativni momčadski igrač Plašil, Duracell-zeko Jiráček i genijalni dodavač Rosický, a prema naprijed će prodirati preko dupliranih bokova. No sve će im to biti uzalud ako ne pronađu raspoloženog strijelca...