Ako volite nogomet, onda je noć koja je iza nas bila posebna. Bez obzira na to za koga navijate, koji stil preferirate ili tko je bio vaš favorit. Španjolska je napravila nešto što nikada nitko nije, vezala je naslove na tri velika natjecanja i prometnula se u jednu od najvažnijih i najboljih generacija koja je ikada igrala ovu igru na našem planetu.

Prije četiri godine u Austriji i Švicarskoj, Španjolska je razbila vlastitu negativnu tradiciju i prestala biti gubitnik. Prihvatili su tiki-taku, sustav kojeg im je podarila Barcelona, i njime zagospodarili Europom, na čudesan način. Te 2008. i ako ih niste previše voljeli, morali ste im skinuti kapu jer su konačno napravili korak naprijed i te noći u Beču protiv Njemačke dominirali, materijalizirali sve ono što su napravili do tog ljeta i osvojili trofej.

Luis Aragonés je stavio svoj potpis, ušao u povijest Španjolske i nogometa, a onda ostavio La Roju Vicenteu del Bosqueu. Njegova Španjolska imala je iste obrise kao i ona Aragonésova, no i suparnici su počeli shvaćati koji je način da je se zaustavi. Prvi pravi kiks došao je u Južnoj Africi, na Kupu konfederacija, no kada je na redu bila prava stvar Xavi, Iniesta, Casillas, Ramos i društvo odradili su što su trebali. Uzdrmala ih je Švicarska, no bila im je to samo opomena, na kraju su pregazili sve što su morali i proslavili svoju prvu titulu svjetskog prvaka.

U Poljsku i Ukrajinu su krenuli kao glavni favoriti, ali i kao omražena momčad koju svi žele vidjeti na koljenima. Tako je to u sportu, kada vam ide dobro, kada ste pobjednici, ne voli vas više nitko i svi žele svjedočiti padu. I tražila im se i najmanja mana, najmanji nedostatak... Tako su – pobogu – proglašeni dosadnima, jer su se njihovi suparnici, realno, samo naučili braniti.

Cesare Prandelli gotovo da je proglašen velemajstorom zato što je pronašao način da neutralizira tiki-taku i priušti sebi remi vrijedan boda u skupini. Slično je bilo i sa Slavenom Bilićem i Paulom Bentom, koji su znali kako zaustaviti Španjolsku, no nisu pronašli rješenje na najvažnije pitanje – kako je pobijediti? Bez obzira na činjenicu da je Španjolska primila samo jedan gol, da je apsolutno dominirala u svim utakmicama, kritičari su naoštrili pera i proglasili ih dosadnima, nezanimljivima i pobjedivima.

Problem je samo u tome što nitko nije dao odgovor pitanje koje smo spomenuli ranije – kako ih pobijediti? Međutim, čini se da smo otkrili odgovor na pitanje kako ih naljutiti – pričama o njihovoj jalovosti – ali i kako učiniti tiki-taku ponovno efikasnom i zanimljivom. Prandelli se u finalu odlučio na hrabar potez, pokušao se nadigravati sa Španjolskom. Po prvi put Španjolska nije dominirala u posjedu, nije imala trostruko više dodavanja. Po prvi put u zadnjih šest godina (u natjecateljskim utakmicama) netko je na teren izašao ne s namjerom da zaustavi Španjolce kao prioritetom, nego da ih nadigra i pobijedi.

Rezultat je laganih 4:0 za najbolju momčad koja je ikada hodala europskim kontinentom.

I zato izvadite svoj najbolji viski, vino, pivo – ili što već pijete - i uživajte. Ako volite nogomet, vrijeme je da proslavite činjenicu da svjedočite vremenu u kojemu igra ova Španjolska, vremenu o kojemu ćemo za deset ili dvadeset godina pričati kao o čudesnom, kao o dobrim starim vremenima. Vremenu velike i nezaustavljive momčadi.

Uključite se i vi u raspravu na našem web communityju Tribina.hr i komentirajte utakmicu finala između Španjolske i Italije