REZIME MANDATA
Sretno, Slavene! I hvala što si nas trpio...
Objavljeno 20.06.2012 07:00 / Aleksandar Holiga

U šest godina koje je Slaven Bilić proveo na klupi reprezentacije bilo je uspona, padova, posrtanja i spektakularnih povrataka. No činjenica je da je bio najuspješniji izbornik kojeg smo imali

U velikom intervjuu za The Guardian uoči Eura Slaven Bilić se ovako osvrnuo na svoj šestogodišnji mandat za kormilom reprezentacije:

'Svi griješimo, a protivnika će uvijek biti. No ovdje sam šest godina, zajedno sa svojim suradnicima, prošao sam sve uspone i padove, očvrsnuo. Ponosim se time što se nisam povukao poslije prvog, drugog ili petog puta kad nešto nije pošlo po dobru i kad su govorili da trebam otići. Mislim da ne pretjerujem ako kažem da nigdje pritisak neće biti toliki kao što je ovdje. Svaki posao nosi specifične probleme s kojima se treba nositi, ali reprezentacija je nešto drugo. Pa meni ovo mater i djeca gledaju... Njihovi susjedi, vršnjaci u školi ili bilo tko treći osjeća se pozvanim komentirati odluke koje ja moram donositi!'

Poslije utakmice sa Španjolskom, u kojoj je Hrvatska pokazala da se može nositi s aktualnim europskim i svjetskim prvacima, dodao je još jednu stvar: 'Hvala svima što ste me trpjeli...'

200106,199500,198547,198415

Sad već epska pobjeda nad Nijemcima u Klagenfurtu...
Statistički rezime Bilićevog mandata na hrvatskoj klupi su 66 utakmica, 42 pobjede, 15 neriješenih i devet poraza. Odveo je Hrvatsku na dva europska prvenstva, ali ne i na svjetsko. Kao najbolje pamtit ćemo dvije utakmice s Engleskom u kvalifikacijama za Euro 2008, pobjedu nad Njemačkom u Klagenfurtu, briljantno razbijanje Turske u Istanbulu 2011... Od onih drugih, opet dvije s Engleskom (ovaj put u kvalifikacijama za SP 2010), beskrvni poraz u Grčkoj prošle godine, 'iskliznuća' u kvalifikacijama poput onog u Makedoniji (2007) ili u Gruziji (2011).

Ove tri posljednje utakmice rezultatski, dakako, ne spadaju u najveće uspjehe, ali svakako je u njima Hrvatska ostavila jako dobar dojam. I u svakoj je Bilićeva taktika bila jako važan dio nastupa reprezentacije – isto kao i fizička te psihička priprema momčadi, koja je nemalo iznenadila domaće i strane stručnjake. Pogotovo jer su ti igrači proživjeli ogromnu količinu omalovažavanja u medijima: primjerice, Gordona Schildenfelda smatralo se za 'rupu', a protiv Španjolske je po mnogima bio igrač utakmice; Ivan Rakitić, ponekad kritiziran kao spor i slabo pokretljiv, uputio je onaj udarac glavom prema Casillasu nakon što je odsprintao punih 60 metara...

Po reakcijama u domaćim medijima sada se čini da su i Hrvati (barem veći dio njih) shvatili da Slavenovim odlaskom gube briljantnog taktičara, ali i motivatora koji je uspio ujediniti momčad. Pazite, sve druge (ali baš sve!) reprezentacije na Euru imale su poneku afericu, kavgu ili prepirku u svlačionici – sve osim Hrvatske. Kod nas odavno nije bilo nikakvih problema i svi su 'disali kao jedno'.

No mnogi od onih koji Biliću danas čestitaju i komplimentiraju mu kao velikom stručnjaku posljednjih godina nisu imali nimalo milosti prema njemu. Ne može se reći da je izbornik prošao put 'od trnja do zvijezda' – točnije bi bilo reći 'od zvijezda do trnja, pa natrag do zvijezda'. Došavši na klupu reprezentacije kao neiskusan trener – koji je prethodno tek kratko vodio Hajduk i nešto duže U-21 selekciju, ali je samoinicijativno prošao edukaciju kod Wengera i Lippija – Slaven je u prvom kvalifikacijskom ciklusu (onom za Euro 2008) bio briljantan. Hrvatska je suvereno osvojila svoju skupinu, pobijedila i u sve tri utakmice grupnog natjecanja u Austriji, a onda se dogodila ona tragedija s Turskom.

...i ništa manje epska tragedija protiv Turske u Beču
Poslije toga Bilić se drastično promijenio u javnim nastupima. Određeni novinari 'razapeli' su ga zbog nekontroliranog slavlja i ulaska u teren u posljednjim minutama produžetka s Turskom, a sve ono zbog čega je ranije bio simpatičan javnosti sad mu je uzimano za manu. Ranije duhovit i kulerski lik koji je svirao gitaru u bendu i zabavljao novinare opservacijama poput one da 'Njemačka igra kao Rammstein', koji se nije libio pokazati emocije, odjednom je postao smrtno ozbiljni mrgud koji se silno trudio susprezati, protivno svojem karakteru.

Valjda još u trenutku dok je lopta Semiha Şentürka letjela prema Pletikosinoj mreži počele su zakulisne igre i spekulacije oko Bilićevog nasljednika. Mogao je tada otići i jednostavno ušetati u dva ili tri premierligaška kluba koji su ga vabili – mogao je, ali nije želio otići kao luzer. Tijekom idućih godina mnogi su domaći mediji koristili svaku priliku da u svojim stručno vrlo dubioznim, ali zato otvoreno pakosnim analizama zatraže njegovu 'glavu'. Pitanje imamo li uopće nekoga tko bi ga mogao adekvatno zamijeniti pritom uopće nije bilo postavljano. Na kraju kvalifikacijskog ciklusa za Euro 2012. činilo se da je hrvatska javnost podijeljena samo po pitanju vremena kad je točno Bilić trebao otići.

Uključite se i vi u raspravu oko ove i drugih nogometnih tema - registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji i sudjelujte u stvaranju sadržaja nove domaće nogometne zajednice!

Između utakmica s Italijom i Španjolskom nacija se poslije dugog vremena doimala ujedinjenom u podršci momčadi, a i poslije poraza i ispadanja su svi, kako se čini, stali iza Bilića – iako neki s figom u džepu. Kad se slegnu emocije, isplivat će i drugačiji komentari. Iako on kaže da ova generacija još nije dosegla svoj zenit, pred nama je vrijeme strepnje u budućnost hrvatskog reprezentativnog nogometa – onaj klupski već je dulje vrijeme 'na aparatima'.

Možda se neće svi složiti s time, ali Bilić je na Euru dokazao da je veliki trener. Nemojmo se zavaravati – od momčadi koja je zapravo sasvim prosječna i manjkava na nekoliko pozicija uspio je napraviti 'lavove' koji su dobrano prestrašili i Talijane i Španjolce, a na kraju ih je samo jedan pogodak dijelio od četvrtfinala. Henry Winter, ugledni kolumnist engleskog Sunday Telegrapha, sinoć je poslije utakmice napisao: 'Bilić je iskazao alkemičarske kvalitete. Jednog dana bit će menadžer u Premier ligi, i to jako dobar menadžer.'

Poželimo mu da tako i bude. Sretno ti bilo, Slavene. I hvala ti što si nas trpio ovih šest godina.

Komentari

Komentiranje članaka dopušteno je samo registriranim korisnicima. Da biste mogli ostaviti svoj komentar, trebali biste se prijaviti kao registrirani korisnik. Za prijavu koristite link "Prijavi se" u gornjem desnom uglu stranice. Ako nemate korisničko ime, molimo vas da se registrirate koristeći link "Registriraj se" u gornjem desnom uglu portala.